Hepi brzdej tu ju, stavi prst u struju

Vani pada snijeg. Sjedim i pišem. Volim snijeg i volim pisati. Nije haiku, nije ni neki uvod u temu, no boljeg nemam, a nekako moram započeti. Prošli vikend moj je stariji sin slavio rođendan.  Kad djetetu kažemo ROĆKAS, dijete zna što treba: - pozvati sve prijatelje koje je ikad upoznao, veseliti se danima unaprijed slavlju i poklonima, razmišljati o izgledu torte (koju baš nikada ne jede, ali mora biti od malina) i uživati u pažnji k’o prase u blatu.

Kad mami kažete ROĆKAS i mama zna što treba: – zauzeti visoki start i krenuti u istrčavanje maratona. Evo kako to izgleda: rezerviraj igraonicu, napiši pozivnice, pošalji pozivnice, one koje će dijete samo podijeliti spremi mu u torbu i obavezno provjeri da li su predane.. provjeri nekoliko puta. Pronađi sliku trenutno najdražeg lika iz crtića za potrebe izrade torte, pošalji je mailom u slastičarnu ili ako si spretna i dovoljno luda upusti se sama u izradu Elsinog dvorca ili policijske stanice od marcipana. Ne zaboravi kupiti svjećice jer ih ne dobiješ s tortom. Ako baš želiš tortu s pljuvačkama kupi one koje se  ne mogu ugasiti pa neka djeca pušu do iznemoglosti. To neizmjerno nasmijava djecu, bake i djedove, pa radi obiteljskog veselja zanemaruješ slinice na Elsinoj ljepuškastoj glavi.  Ne zaboravi na pozivnice za igraonicu napisati "ponesi papuče", a ako si zaboravila pravi se blesava kad roditelji dovedu djecu i skuže da za igraonicu trebaju papuče.

Kupi grickalice za proslavu u razredu/vrtiću (pa nisi valjda to zaboravila?!), ali provjeri prethodno da li u razredu/vrtiću ima alergičara. Kupi djetetu pametan/koristan poklon koji će ga veseliti (uh!), napravi popis pametnih/korisnih poklona kako bi u svakom trenutku bila spremna odgovoriti na pitanje – „kaj da mu/joj kupimo?“ i kupi i par poklona za one koji u dobroj namjeri kažu „daj ti kupi, ti najbolje znaš kaj djetetu treba“. Za proslavu kod kuće (jer bake, prabake, djedove, stričeve i tete ne možeš ugurati u igraonicu) očisti i uredi stan, pripremi nešto za gricnut i popit, pozovi svoju obitelj (ne možeš to porukom na viber grupu, nije red), napomeni mužu da nazove svoj dio obitelji (napomeni mu da ne može viber porukom na grupu) i obavezno provjeri da li ih je nazvao.. provjeri nekoliko puta i na kraju nazovi muževu obitelj (ponavljam ne možeš viberom, nazovi, popričaj)

Ni najmanje mi nije stresno uvjeravam samu sebe,  dok na stol nosim prekrasnu tortu, pjevam sretan rođendan i pokušavam skupiti sve klince oko torte za tradicionalno fotkanje. Sjetim se one dječje zezalice hepi brzdej to ju, stavi prst u strujuuuu – smijem se sama sebi jer prilično dobro opisuje moje stanje ;)

Ma  nije zapravo taj rođendan organizacijski neki veliki bauk. Razmišljam samo nije li to sve skupa malo previše. Djeca su sretna s onim koliko im daš, a mi ih navikavamo čini mi se na previše. I ti svi pokloni, srce te zaboli koliko pustih kuna se potroši na jedno dijete. A onda opet, rođendani su prilika da se obitelj i prijatelji, vide, podruže. To je bit i to je ono što želimo naučiti našu djecu. Ne egoizmu, jer tvoj je rođendan pa se sve vrti oko tebe, nego pronaći uvijek u životu priliku da svoju sreću dijeliš s drugima. To treba slaviti.

A onda prođe rođendan! Jupiiiii preživjeli smo, čestitamo si muž i ja navečer nakon ove druge, obiteljske proslave kad 20 ljudi protutnji kroz naš dragi stan. Malo sjedneš odmorit, opustit se i onda shvatiš da nam je dijete upravo postalo jednu godinu starije. Rođendan, proslava dana kada se rodila naša beba. Prorade emocije... Muž sjedi za laptopom i gleda slike proslava rođendana od prvog do sedmog. Vidi ga tu, a vidi ga tu, a vidi ga sad! Tempus fugit zaključiš i predaš se preispitivanju roditeljske savjesti; što smo sve napravili, da li smo bili dovoljno prisutni, dovoljno razboriti u odgoju, jesmo li pročitali sve bajke i basne, isprobali sve sportove, pogledali dovoljno kazališnih predstva, jesmo li se previše ljutili, jesmo li stigli biti dobri, pravedni, jesmo li bili dobar uzor, jesmo li pokazali dosljednost, naučili ih hrabrosti.... E i to vam je rođendan – podsjetnik da djeca odrastaju. I to brzinom svjetlosti! Što možeš učiniti danas ne ostvaljaj za sutra kad se radi o tvojoj djeci. Okreneš se, a on već upisuje „zgodne cure“ u tražilice a ti otkazuješ karte za Disney on Ice jer ga to, nostalgično zaključuješ, neće zanimati.

Mogla bi vam  još svašta napisati, ali umjesto mojih slova Elisa, talijanska kantautorica, o odrastanju naših malenih rekla je sve u pjesmi „A modo tuo“ ili „Na tvoj način“. Pjesma je na talijanskom, unaprijed napominjem da je prijevod moj i da se prijevodom izgubio dio ljepote, no nadam se da ćete je pročitati i poslušati jer je jednostavno uspjela prenijeti sve emocije jednog roditelja suočenog s malim bićem koje odrasta.

https://www.youtube.com/watch?v=R3Wf53M_YRM&feature=youtu.be

Sarà difficile diventar grande/Prima che lo diventi anche tu/Tu che farai tutte quelle domande/Io fingerò di saperne di più/Sarà difficile/Ma sarà come deve essere/Metterò via i giochi/Proverò a crescere/Sarà difficile chiederti scusa/Per un mondo che è quel che è/Io nel mio piccolo tento qualcosa/Ma cambiarlo è difficile/Sarà difficile/Dire tanti auguri a te/A ogni compleanno/Vai un po' più via da me/A modo tuo/Andrai/A modo tuo/Camminerai e cadrai, ti alzerai/Sempre a modo tuo/A modo tuo/Vedrai/A modo tuo/Dondolerai, salterai, canterai/Sempre a modo tuo/Sarà difficile vederti da dietro/Sulla strada che imboccherai/Tutti i semafori/Tutti i divieti/E le code che eviterai/Sarà difficile/Mentre piano ti allontanerai/A cercar da sola/Quella che sarai/A modo tuo.../Sarà difficile/Lasciarti al mondo/E tenere un pezzetto per me/E nel bel mezzo del/Tuo girotondo/Non poterti proteggere/Sarà difficile/Ma sarà fin troppo semplice/Mentre tu ti giri/E continui a ridere/A modo tuo


Bit će teško odrasti/Prije nego odrasteš I ti/Ti koji postavaljaš sva ta pitanja/A ja se pretvaram da znam sve odgovore/Bit će teško, ali sve će biti kako treba/Ostavljam zafrkanciju I pokušavam i ja odrasti/Bit će teško moliti te da mi oprostiš/Zbog Svijeta kakav je/Ja se malim koracima trudim nešto učiniti/Ali promijeniti Svijet je teško/Teško je poželjeti ti sve najbolje/Kad si svakim rođendanom malo dalje od mene/Ti ćeš slijediti svoj put, hodati ćeš I padati, ustati ćeš  ali uvijek na svoj način slijedit ćeš svoj put,  ljuljat ćeš se, skakati, pjevati uvijek na svoj način

Bit će teško gledati te kako odlaziš ulicom/Gledati sve semafore, zabrane I redove koji te očekuju/Bit će teško dok se polako udaljavaš, kako bi sam pronašao svoj put/Ti ćeš slijediti svoj put, hodati ćeš I padati, ustati ćeš  ali uvijek na svoj način slijedit ćeš svoj put,  ljuljat ćeš se, skakati, pjevati uvijek na svoj način

 Bit će teško predati te Svijetu/Sačuvati samo komadić za sebe/I usred tvog životnog vrtuljka/Ne moći te  zaštititi/Bit će teško al na kraju jednostavno jer se ti vrtiš I smiješ se

Ti ćeš slijediti svoj put, hodati ćeš I padati, ustati ćeš  ali uvijek na svoj način slijedit ćeš svoj put,  ljuljat ćeš se, skakati, pjevati uvijek na svoj način

 

 

 

 

 

Objavio Happy Tree


Vezani članci
Viša matematika
5 min

Upravo smo se vratili s dječjeg rođendana. Obzirom na toplo vrijeme rođendan je bio na otvorenom i veselili smo se što će se klinci moći „izdivljat“. Tu riječ često koristimo mi mame, menadžerice testosterona. Ne divljaj, prestani s divljanjem, divlja se u parku a ne u dućanu, divljak jedan!Pritom mislimo na ono zdravo (ali iritantno) divljanje odnosno trčanje, skakanje, ispuštanje neartikuliranih zvukova i izvođenje čudnih grimasa. Zvuči ludo ali da, to rade dječaci i to je (koliko god bilo teško shvatiti nositeljicama kromosoma x) normalni razvojni put od dječaka prema muškarcu.

Keep calm  - sve će biti dobro

Prijateljica mi je neki dan ispričala situaciju u kojoj se našla i time me prvo dobro nasmijala a onda podsjetila na slične situacije u kojima sam se i sama bezbroj puta našla. To su one situacije koje kasnije prepričavate kao smiješne priče, ali kad vas snađu poželite vrištati iz petnih žila. Pišem ovaj post za sve majke u onim nemilim trenucima kada posumnjaju u svoju intiuitivnu vještinu, a ta je da smo sposobne biti najbolje majke svojoj djeci.

Danas kada postajem mama prvašića

Nakon što sam svog prvašića hrabro odvela u školu, jer je to kako sam zaključila, jedini ispravan način, nametnulo mi se pitanje što ja očekujem od školskog sustava. Kako školski sustav i ja možemo surađivati u odgoju i obrazovanju mog djeteta? Koje su temeljne vrijednosti koje želim da kroz školski sustav moje dijete usvoji? Da li svi moramo biti uspješni u svemu da bi bili dobri, odnosno odlični, odnosno uspješni? Učimo li djecu da jedino nizanjem petica mogu biti zadovoljni ili im pomažemo da otkriju svoje vlastite snage kako bi naučili prihvatiti sebe i biti zadovoljni sobom?

Eau de Poriluk i prisilno slijetanje

 Dakle, sjediš u trenirci zaflekanoj jasno, masne kose i na obrazima osjećaš težinu podočnjaka. Tvoj jedini parfem već dulje je vrijeme Eau de dinstani poriluk. Sat pokazuje 6:13, tvoj najmiliji Cendravac cendra, a ti vapiš za šalicom kave i 5 min mira da je popiješ. Klišej? Ne! Gola istina! Kad smo kod golotinje rado bi se istuširala bez publike koja u kadu ubacuje tvoj kist za rumenilo i autiće na baterije....

Hijena u štiklama vs miss Piggy u tenisicama

"Nemam kaj za obuć!" Priznaj da to radiš i ne srami se. Nisi jedina i nisi kriva! To je univerzalni problem svake žene, a korijen problema seže u doba Adama i Eve kada je Eva imala samo smokvin list. Zbog toga je Adamu kvocala do iznemoglosti pa joj je, u suradnji sa zmijom, zatvorio usta jabukom. Zato je Eva puno kasnije, za osvetu, napravila od zmije torbicu. ;)