Mame na ljetovanju

Ljeto je ušlo u svoju zadnju fazu, godišnji su za većinu završeni i lagano nas hvata back-to-school groznica… 

U mislima se vraćam u ljetne dane odmora,  kada se tijelo opuštalo od svakodnevnog ustaljenog ritma, a duša hranila ljepotama prirode.. Ne vjerujem da sam to upravo sročila .. tijelo se  o p u š t a l o…. primijetila sam prirodu?! Da! Nakon SEDAM stresnih, napornih, znojnih i umornih ljetovanja uspjela sam se odmoriti na odmoru!


Prije godišnjeg tresla me NERVOZA  i ZLOVOLJA jer sam očekivala scenarij jednak proteklim godinama. Zazirala sam od ljetnih „radosti“, bojala se uspavljivanja djece u zvizdan, ZNOJENJA u toplom krevetu, nesnosnih KOMARACA,  trčkaranja po plaži za NESTAŠNIM nožicama te bezuspješnom pokušaju da brčkanje u plićaku zamijenim plivanjem u plavo-zelenim dubinama. Ležanje na plaži meni je bila čista utopija, nešto što se samo mutno ocrtavalo u mojim sjećanjima.


Najviše sam se grozila UMORNIH buđenja. To je zaista o k s i m o r o n – „umorno buđenje“, zar ne? Buđenje bi uvijek trebalo biti poletno, odmorno, veselo – novi dan, novi početak, posebno na godišnjem (kad se već zove odmor). No, kad imaš malu djecu umorno buđenje prihvatiš kao normalan početak svakog dana, nešto tipa -  svaki dan je ponedjeljak ;


IPAK nakon SEDAM godina ovo ljeto zaista me iznenadilo.. pustilo me da zazirem od tih dana, a onda me nagradilo  kao da mi je reklo, evo ti poklanjam jedan ugodan, miran, opuštajući odmor, zaslužila si. I zaista, kad bih pisala KNJIGU o mojim ljetovanjima i kroz poglavlja opisivala posljednjih sedam, naslovi bi išli otprilike ovako:


2008. Groteskno otečene noge ispod trudničkog trbuha  –  (Froddo mi nije bio ni do koljena)
2009. Prvo ljetovanje s bebom - pakiranje je trajalo 3 dana
2010. Ljetovanje s toddlerom - u potrazi za idealnom plažom (bez stijena, ježeva, oštrih kutova itd.)
2011. Čuvaj se ljudi zviri i dvogodišnjeg hiperaktivca na plaži
2012. Ljetovanje uz trudničke mučnine – (opet Froddo, ali nakon pijanke) 
2013. Dojenje, pelene, uspavljivanje, hiperaktivac, suze i znoj – budim se ranom zorom liježem rano uvečer s notama pevaljke iz obližnjeg hotela
2014. Ljetovanje s jednogodišnjakom i petogodišnjakom -  ponijela sam nadobudno knjige, o kako sam pogriješila (kome nije jasno neka ponovi gradivo na www.happy-tree.hr/blog/veseli-kaos-majcinstva/blogart14 opravdanog naslova „Prva linija bojišnice“)
2015. Ljetovanje bez muža – Mama, mama, maaamaaa, maamaaaaaa u dvoglasu – samo se toga sjećam
2016. Ponovno sam rođena ili moje prvo normalno ljetovanje s mužem i djecom ;)
Zasluženo zar ne?


Drage mame koje ćete reći: - jooj pa kaj/šta/ča ova sad tu brblja, pa djeca su naše najveće blago, najljepši trenutci su oni provedeni s njima itd.. - potpuno se slažem s vama. Međutim to svi znamo, s time se hvalimo fotkama na fejsu i instagramu, ljubav cvate i na mom profilu bez brige! NO, NITKO se ne hvali fotkom oznojenih pazuha, masne kose i dječje mučnine koja se kao rezultat zavoja i vrućina realizirala po sjedalima auta. Nitko na uploada selfie svoje bijesom izobličene face, nakon što je petogodišnjak prolio jogurt po maminom mobitelu? Ili fotku razgažene kakice iza kreveta (ljeto 2014, odvikavanje od pelena)


Ipak ponekad treba progovoriti i o tome. To je i ideja ovog bloga… nitko nije savršen..


Ako ste gledala BAD MOMS onda otprilike razumijete da smo sve mi zločeste mame kojima treba ispušni ventil. Da i one koje vam pričaju da im je uvijek sve super. E  baš te! Ama kako ti je ženo baš UVIJEK sve super??! Ili si vanzemaljac ili ti je um tako programiran i to je super pozitivno i zdravo. Ali  zdravo je tu i tamo podijeliti malo „prljavog veša“ kako bi i ostali koji još nisu programirali um na „uvijek je sve super“ (tajna, zakon privlačnosti,..) znali da nisu odmetnici - ni oni ni njhova djeca - i da je to sve normalno i da će proći. Eto utjehe! Eto prijateljske kavice bez maski savršenstva. Eto svjetla na kraju tunela. Budite jedne drugima prijateljice, baš kao u filmu. (neka mi plate što ih reklamiram) ;)

Savršeno nesavršena mama T.




Objavio Happy Tree