Hijena u štiklama vs miss Piggy u tenisicama

Prošli petak obveze su me odnijele u centar Zagreba.  Prolazim tako Marulićevim trgom pa preko HNK do centra. Čarolija jeseni učinila je svoje i baš uživam u lišću koje mi se plete o čizme. Da, Majka Priroda je definitivno odradila vrhunski scenski nastup s tim svojim genijalnim bojama, no ja primjećujem nešto drugo. Ususret mi dolazi djevojka na biciklu s predimenzioniranim simpatičnim crnim šeširom. Na zebri kod Kavkaza stoji žena u cipelama s otvorenim prstima koje je smjelo i odlično „skombinirala“ s čarapama. Kod Pravnog faksa susrećem nekoliko studentica i svaka nosi svoj stil. Konačno! Osebujni stilovi konačno su odmjerili snage s konvencionalnim uniformiranim prošlim modnim vremenima, koja su nalagala dubok džep za dobar izgled. MAŠALA rekli bi susjedi. Napokon je i kod nas postalo prihvatljivo i nakon pubertetskih godina  izraziti se svojim „drugačijim  outfitom“

 

Potaklo me to na razmišljanje gdje smo u toj stilskoj priči mi, nekad trudnice, sada mame, poslovne žene, koje iz poslovnog odijela uskaču u radno odijelo mame, pa u pješčanik u parku. Koliko se mi možemo/stignemo stilski izraziti. Prilažem moj kratki osvrt.

 

Nakon što prvi put postaneš majka trudiš se zadržati stilski identitet iz vremena prije trudnoće. Tako za izlazak u grad obučeš štikle pa šetnja gradom dobiva novu dimenziju humoristične tragedije. Prvo su ti ručke od kolica preniske pa se povijaš poput hijene. Kada to uvidiš, izvadiš dijete, ali sad se hod u štiklama s nemirnim djetetom na rukama pretvara u nešto što si ne želiš dok koračaš subotnjom špicom, gdjegod ona bila. Nemoj se zavaravati  vrtoglavim potpeticama Sofie Vergare u ulozi Glorie iz  Moderne obitelji - to je samo serija i baš nitko normalan u štiklama ne hoda po kući od jutra do mraka.

 

Tvom izlasku prethodilo je stajanje ispred ormara i tupo gledanje. Odjeća iz doba trudnoće ti je prevelika, a u onu kupljenu prije doba velikog trbuha, još ne staneš. Stojiš pred ormarom i urlaš;-  „Nemam kaj za obuć!“  Priznaj da to radiš i ne srami se. Nisi jedina i nisi kriva. To je univerzalni problem svake žene, a korijen problema seže u doba Adama i Eve kada je Eva imala samo smokvin list. Zbog toga je Adamu kvocala do iznemoglosti pa joj je, u suradnji sa zmijom, zatvorio usta jabukom. Zato je Eva puno kasnije, za osvetu, napravila od zmije torbicu ;). Uglavnom Evina frustracija prenosila se generacijama žena i mi smo tu potpuno nemoćne.

 

I tako se odjednom nađeš kako s nostalgijom štikle spremaš na tavan do daljnjeg  (zbog efekta hijene i zato što nisi Sofia Vergara) i zahvaljuješ modnim liderima što je danas eklektičan stil IN pa štikle mijenjaš za UDOBNE TENISICE,  koje možeš uklopit u skoro sve odjevne kombinacije. Ipak prava vrijednost tenisica nije u udobnosti. Ne. Prava vrijednost tenisica je u BRZINI TRČANJA koju ti one omogućuju. Važnost BRZOG trčanja spoznat ćeš kad tvoj najmiliji dvo- ili trogodišnjak odluči početi trenirati za titulu najmlađeg natjecatelja Ironman-a, najpoznatijeg svjetskog triatlona.  O da! Poželjet ćeš spavati u njima. Zapravo željet ćeš samo spavati. Danima.                                                      

No, kako ništa nije savršeno tako i tenisice imaju nedostatak. U odnosu na štikle u tenisicama guza izgleda veća, a noge kraće.  Meh. Takav je zakon, baš ništa nije savršeno. Moraš izabrati - hijena u štiklama ili miss Piggy  u tenisicama ;)

 

Jasno sve se ovo događa za vrijeme smanjenih primanja zbog čega se reže i shopping budžet, ali obzirom da za shopping imaš period od pola sata (vrijeme spavanja u kolicima) ili ako si sretna dva sata (period između dva dojenja koje izdrži na čuvanju kod bake), omjer vremena i novca savršeno će odgovarati.

 

Drage trudnice i mame, malo se šalim u nadi da ću vas nasmijati.  Smijeh je dobar i zarazan, zrači i privlači isto kao i pozitivan stav.  Kad postanemo majke, više težimo praktičnosti u svemu pa tako i u odijevanju. Na taj način ostaje nam više vremena za radost, smijeh i valjanje s klincima po podu ili travi. Kreirajte vlastiti stil ako vas to veseli, obucite nesparene čarape (uvjeravam vas da moja vešmašina jede čarape i to baš po jednu iz para) budite svoje i slijedite ono što vama odgovora.  Ne u odijevanju nego u svemu. Kada smo zadovoljne zračimo, a da bi bile zadovoljnje potrebno je slušati sebe, svoju intuiciju. I smijte se što više. Ako ništa drugo vaša djeca će se smijati sa vama. Oni su naša ogledala. Znate kako se uvijek stanu smijati kada čuju smijeh odraslih iako ni ne znaju što je smiješno! To mi je uvijek simpatično.

 

 Želim vam pozitivan i nasmiješen tjedan, smijte se jednako u štiklama ili tenisicama, a do idućeg čitanja zavirite u Happy Tree dućan.

 

Vaša savršeno nesavršena mama T.

Objavio Happy Tree


Vezani članci
Hepi brzdej tu ju, stavi prst u struju

 Ni najmanje mi nije stresno uvjeravam samu sebe,  dok na stol nosim prekrasnu tortu, pjevam sretan rođendan i pokušavam skupiti sve klince oko torte za tradicionalno fotkanje. Sjetim se one dječje zezalice hepi brzdej to ju, stavi prst u strujuuuu – smijem se sama sebi jer prilično dobro opisuje moje stanje ;)

Prva linija bojišnice

Dječak mora biti blatan, mora biti glasan, mora se popeti na drvo I urlati kao gorila da bi osjetio prirodu I znao odakle dolazi. Mora razbiti koljena i laktove da bi naučio što je bol, ali I da bol prolazi.  Mora se potući kako bi naučio da se stvari mogu riješiti I na drugi način. Mora se barem jednom osjetiti “outsajderom” kako bi naučio zaslužiti I pravilno se boriti za svoje mjesto. Mora plakati kako bi znao što znači biti tužan, a što sretan.